Uncategorized

Eat Sleep Die (2012)

Play Podcast
3 min. and 17 sec.
Play Podcast
3 min. and 17 sec.

Jedi, spavaj, umri (u originalu Äta sova dö) iz 2012. prvi je igrani film u režiji Gabriele Pichler, švedske redateljice austrijsko-bosanskih korijena rođene 1980. godine.

Film je niskobudžetne proizvodnje, u potpunosti snimljen s glumcima-amaterima na lokacijama iz redateljičina stvarnog  života, uključujući njezin dom. Naišao je na senzacionalan prijem kritike i švedske publike. Na Guldbaggenu 2012., dodjeli švedskih nacionalnih filmskih nagrada, film je osvojio nagradu u četiri najvažnije kategorije: za najbolji film, najboljeg redatelja, najbolju glavnu glumicu i najbolji originalni scenarij. Zbog vrijednosti sadržaja i teme kojom se bavi, prikazan je i na posebnoj sjednici švedskog parlamenta. Tijekom Critics’ Weeka (tjedna filmova prema izboru kritičara) na Filmskom festivalu u Veneciji 2012. godine osvojio je nagradu publike.  Švedska ga je izabrala za kandidata za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, ali nije ušao u uži izbor pet najboljih.

Gabriela Pichler vrlo je dobro upoznata s okolinom i životnim pričama prikazanima u filmu. Nakon djetinjstva i adolescencije provedenih u predgrađu Stockholma, 2003. godine odlučila je napustiti posao u tvornici keksa i upisala Filmsku školu u Göteborgu. Tamo je snimala razne kratkometražne filmove: najvažniji je onaj s kojim je 2008. diplomirala, Skrapsär (Ogrebotine), priča o tinejdžerima koji se odvaže zaći u napuštenu industrijsku zonu, možda da bi tamo živjeli ili tek da im prođe vrijeme, uvijek u potrazi za ljubavlju, ali istovremeno ne pokazujući previše svoje osjećaje iz straha da ne ispadnu ranjivi. Godine 2009. film je osvojio nagradu Guldbaggen u kategoriji kratkog filma, a 2010. nagradu publike na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Uppsali te je poslan na razne međunarodne festivale.

Predstavljajući film, Pichler je objasnila svoje kreativne namjere: “Napraviti film o dijelu društva koji sam uvijek voljela, ali kojem se ponekad sramim pripadati. Švedska nema lagodan odnos sa sobom što se tiče pitanja imigracije i političkog azila. Želim biti dijelom procesa redefiniranja švedskog nacionalnog identiteta. Priča o glavnoj junakinji ima jako puno veze/povezana je  s njezinim identitetom i načinom na koji je ljudi vide, ali također prikazuje iskustvo mnogih mladih ljudi u ovom razdoblju gospodarske krize u Europi kad je nezaposlenost vrlo visoka, a unutarnje proturječje u društvu raste. Jednako je važna i činjenica da sam se željela uhvatiti u koštac s jednim osobnim problemom i prikazati jednu vrstu odnosa između oca i kćeri koji nisam nikad vidjela na ekranu kad sam bila djevojčica. ”

Zbog redateljskog stila, mnogi su kritičari usporedili Pichler s braćom Dardenne, što ovu švedsku redateljicu čini vrlo ponosnom jer ih smatra svojom inspiracijom. Među ostalim redateljima koji su je očarali i utjecali na nju su Claire Denis, Wong Kar Wai i Miloš Forman.

 

Michele Marangi

Now playing:
Featured Posts