Uncategorized

Io Sono Li (2011)

Play Podcast
3 min. and 48 sec.
Play Podcast
3 min. and 48 sec.

Nakon što je predstavljen u sklopu manifestacije „Venice Days“ na 68. venecijanskom filmskom festivalu, Io sono Li scenarista i redatelja Andree Segrea distribuiran je po talijanskim kinodvoranama u rujnu 2011. godine, a zatim i u velikom broju europskih zemalja, uključujući Francusku i Španjolsku.

To je priča o kineskoj emigrantici u Italiji Shun Li koja naporno radi u tekstilnoj radionici kako bi dobila potrebne dokumente da dovede svoga sina.

Film je osvojio tri nagrade na Filmskom festivalu u Veneciji, uključujući nagradu Fedic (koju dodjeljuje Talijanska federacija kinoklubova) „za originalnost priče koja vješto isprepleće fikciju i dokumentarizam te nam daje efektan i uvjerljiv portret današnje stvarnosti“.

Često u središtu pozornosti u Veneciji, počevši od predstavljanja filma Dio era un musicista (Bog je bio glazbenik, 2005.) posvećenog afričkoj kulturi, rad Andree Segrea od samog je početka vezan za marginalizaciju pojedinih naroda i potragu za njihovom specifičnom etničkom pripadnošću. Pritom pokušava dovesti u fokus njihove susrete s različitim društvenim formama.

To je svakako točno za njegov prvi dokumentarac Lo sterminio dei popoli zingari (Istrebljenje romskih naroda) iz 1998. godine, odnosno kasniji Come un uomo sulla terra (Kao čovjek na zemlji) iz 2008. koji govori o iskustvima i patnji emigranata na putu prema Europi. Ne zaboravimo ni Il sangue Verde (Zelena krv) koji rekonstruira događaje i nasilne sukobe u Rosarnu, u pokrajini Reggio Calabria, gdje je nekoliko stotina emigranata u siječnju 2010. godine prosvjedovalo gradskim ulicama protiv diskriminacije i ubogih životnih uvjeta, palilo vozila i sukobljavalo se s policijom.

Io sono Li prvi je Segreov izlet u režiju dugometražnoga igranog filma iz kojeg, međutim, senzibilitet redatelja dokumentaraca izbija snažnim intenzitetom, posebno u fotografskom stilu koji vrlo oprezno iskorištava dubinu i kompleksnost stvarnih lokacija. Nastojanje da se zadrži u društvenoj stvarnosti vidi se i u činjenici da konoba u kojoj junakinja filma Shun Li radi doista postoji u stvarnom životu: to je Osteria Paradiso u Chioggi, u venecijanskoj laguni, okupljalište ribara koji su nadahnuli najvažniji susret u filmu. Ovu konobu u stvarnosti vode kineski doseljenici. Kao što i sam Segre ističe: „Film se temelji na istinitoj priči, istinitom susretu s kineskom djevojkom koja je radila za šankom u konobi koju posjećuju ribari iz Chiogge. Gledajući nju, dobio sam ideje za priču. Kakve će odnose ona moći stvoriti u regiji poput moje koja je toliko nenaviknuta na promjene? Iz toga stvarnog susreta nastala je ideja za fikciju.“

Među redateljevim najnovijim radovima, a posve u skladu s njegovim interesima i poetikom, treba istaknuti dokumentarni film Indebito (Nedospio dug) iz 2013. u kojem umjetnički obilazak talijanskoga glazbenika Vinicia Capossele postaje prigodom za strastvenu analizu grčke kulture i društva u godinama krize. La prima Neve (Prvi snijeg), također izašao 2013., priča je o Togoancu koji emigrira u Italiju i odlazi živjeti u planinsku dolinu gdje uspostavlja snažnu vezu s lokalnim stanovništvom. Come il peso dell’acqua (Poput težine vode) nastao je u povodu godišnjice tragedije iz 2013. koja se dogodila blizu otoka Lampeduse, kada se utopilo 366 emigranata.

Now playing:
Featured Posts