7.2 – Dokumentarni film #FilmLiteracy

Dokumentarni je film poseban među filmskim žanrovima. U teoriji, on ne uključuje pisanje scenarija u najstrožem smislu riječi nego ilustrira stvarno stanje takvo kakvo jest, bez posredovanja mašte. Budući da nije usmjeren na izmišljenu, konstruiranu priču, u njemu ne postoje glumci koji igraju uloge. Umjesto toga, on snima život kakav jest ili prikazuje neke njegove osobito zanimljive aspekte.

Kinematografija se razvila iz potrebe da se dokumentira stvarnost. Prvi filmovi mogu se smatrati istinskim primjerima dokumentaraca: oni su doista i poznati kao filmovi „stvarnoga života“ jer su usmjereni na epizode iz svakodnevice. To su snimke stvarnih događaja, kao što je Izlazak radnika iz tvornice Lumiere (1895.) Louisa i Augustea Lumièrea ili pak snimke prirode kao u Nemirnome moru kod Dovera (1895.) Birta Acresa. Iako forma dokumentarca ne dopušta elemente fikcije, ona ipak predstavlja selektivnu, manipuliranu stvarnost: zapravo redatelj odlučuje što će snimati i kada će početi i završiti snimanje, a time favorizira jedan dio stvarnosti pred drugim i tako pravi izbor.

Na osnovi različitih tema kojima se bavio, tijekom godina dokumentarac je preuzimao različite osobine i ciljeve. Krajem Drugog svjetskog rata postao je tako neprocjenjivo oruđe kojim su se ljudi osvješćivali o ratnim strahotama. Na potpuno različitom polju, dokumentarci o prirodi u režiji Jamesa Algara i produkciji Walta Disneya stjecali su popularnost od kraja četrdesetih godina.

U pedesetim i šezdesetim godinama ustalio se istraživački i pojavio politički dokumentarni film, osuđujući nepravde u svakom dijelu svijeta i dokumentirajući oblike prosvjeda: na primjer demonstracije protiv rata u Vijetnamu. Veliki autori dokumentaraca bili su Joris Ivens, Chris Marker i Robert Kramer.

Od šezdesetih godina povećao se broj različitih vrsta dokumentarca, a tome je pridonio razvoj sofisticiranih tehnika i lakše opreme, kao i novi trendovi vezani za osobnost i obrazovanje različitih filmaša. Istodobno s razvojem sve složenije stvarnosti, dokumentarni film stvorio je značajne mogućnosti za analizu i promišljanje.

U današnje vrijeme vrlo je uspješna forma i tzv. mockumentary, pojam koji kombinira dvije riječi: „oponašanje (mock)“ i „dokumentarac (documentary)“. Mock može značiti „lažan“, ali također i „rugati se“ ili „oponašati“. U tom smislu mokumentarci nisu samo lažni dokumentarci nego postaju i važan način za istraživanje razlike između „činjenica“ i rekonstrukcije ili izmišljanja stvarnosti, te na prvi pogled djeluju uvjerljivo, a ne namješteni ili odglumljeni.

Najstariji primjer takve prakse je poznati eksperiment Orsona Welles, koji je 1938.na radiju izveo radio-dramu Rat svjetova Herberta Georgea Wellsa i izazvao paniku uz obalu New Jerseya. Dva milijuna ljudi pobjeglo je iz svojih domova, uvjereno u invaziju Marsovaca. Prvi takav slučaj na filmu dogodio se 1965.s Ratnom igrom Petera Watkinsa, koja je mogućnost atomskog napada na Englesku i posljedice nuklearnog rata za stanovništvo Kenta učinila uvjerljivim i realnim.

BBC je izvorno producirao film za televiziju, ali ga je ipak distribuirao samo u kinima s obzirom na tešku narav teme i utjecaj određenih sekvencija.

Produkcijski partner: Aiace Torino http://www.aiacetorino.it/
Glasovni talenti: Gordana Kovačić, Ivan Kojundžić
Glazba: Bensound – Brazilsamba (Composed and performed by Bensound http://www.bensound.com)